Knjiga „Glasnik iskona – Momir Vojvodić”, hadži
Ljubisava Bjelića Moračkog, promovisana je pred podgoričkom publikom u Duhovnom centru „Simeon Mirotočivi” na Nemanjinoj obali.
– Pratio sam pjesničku metamorfozu Ljubisava Bjelića i mogu reći da ne znam nikoga da je za ovako kratko vrijeme ovoliko napredovao. On je sa epike prešao na liriku i to onu tananu. Možda ključ toga leži i u uticaju koji je Vojvodić imao. Morača je bogotvoračko područje, ali i pjesničko mjesto, a ova knjiga je najbolji način da se oduži dug učitelju. U pitanju je izuzetna poezija – kazao je prof. dr
Savo Marković, dodajući da je Bjelić na tragu Momira Vojvodića i da tako treba da ostane.
Recenzent knjige hadži
Radovan Radović kazao je da je ova Bjelićeva knjiga „dostojna oduga Vojvodiću”.
– Hadži Ljubisav dobro zna šta pjesnike čeka. Zato pravi presjek iskona i praiskona, suze otire dok plače, za pjesnicima i čitačima što nestaju u obje Morače, i nekada pismena Morača, ostaje danas bez čitača! A šta li je tek sa drugim, nepismenijim? Kakva je sada sudbina bardova, a tek pjevuna, pjesnika i stiha u „nespremnom vremenu”? Može se naslutiti! Tako hadži Ljubisav, družeći se sa Momirom i na Ubalcu, gledajući u vrhove Tali, Vragodola, Dobrodola, Ržišta i Šeničišta, u podtalske i moračke grede, i u ljepotu Morače, ne miruje. Vidi i snijeg i oblake crne, zelene i sive rasporene vrhovima planina, kamen koji kreće iz svog ležišta i kotrlja mu se do kućnog praga, gleda zmije, izvija krik nad moračkim morem i bezumljem potopa... - ističe Radović.
Aleksandar Ćuković se osvrnuo na Bjelićev stil i jezik ističući da autor ne odstupa od zavičajnih motiva.
– Bjelić ostaje na tragu svog prepoznatljivog stiha i tema koje inspirišu i bude maštu pozivajući savremenog čovjeka da uspori i razmisli - kazao je on.
Ljubisav Bjelić Morački rođen je 18.11.1972. godine u Morači od oca
Ilije i majke
Drage, rođene Bulatović. Školovao se u Morači, Podgorici i Kruševcu. Član je Udruženja književnika Crne Gore. Objavio je zbirke pjesama: „Vojvoda Šujo Karadžić”, „Heroj odbrane Miroslav Božović”, „Moračke strune”, „Ugašena mladost”, „Plač gusala”, „Prognan kamen”, „Uprijesno vrijeme”, „Sađenuto suzilište”, „Čekajući rasvit”.
Stihove su, pored autora, čitali studenti
Miljan Živković, Ognjen Mićović i
Maksim Vojvodić.
Urednica Tribine „Riječ” je pjesnikinja
Milica Kralj.
A.Ć.
)){kind=small}
